Što znanost kaže o volontiranju? Zanimljivost #1

Volontiranje koristi i onome tko prima pomoć i onome tko je pruža!

Kada razmišljamo o volontiranju, najčešće ga promatramo kroz njegov učinak na zajednicu ili na osobe kojima je podrška potrebna. Međutim, posljednjih dvadesetak godina istraživanja iz područja psihologije, javnog zdravstva i neuroznanosti pokazuju da volontiranje ima mjerljive koristi i za same volontere.

Sustavni pregled više od 70 znanstvenih istraživanja pokazao je da je redovito volontiranje povezano s višom razinom psihološke dobrobiti, većim životnim zadovoljstvom i boljom procjenom vlastitog zdravlja. Iako se ne može reći da volontiranje samo po sebi uzrokuje ove promjene, istraživanja dosljedno pokazuju snažnu povezanost između uključivanja u volonterske aktivnosti i kvalitete života.

Jedno od mogućih objašnjenja dolazi iz psihologije motivacije. Prema teoriji samoodređenja (Self-Determination Theory), ljudi psihološki napreduju kada su zadovoljene tri temeljne potrebe: potreba za povezanošću s drugima, osjećaj kompetentnosti i mogućnost da sami biraju kako će doprinositi zajednici. Kvalitetno organizirano volontiranje prirodno uključuje sva tri elementa.

Volontiranjem gradimo odnose, razvijamo nova znanja i vještine te dobivamo priliku vidjeti konkretan učinak vlastitog angažmana. Upravo zato volontiranje nije samo čin pomaganja drugima, već i iskustvo osobnog razvoja.

U Udruzi Igra volonteri nisu dodatna pomoć koja uskače kada je potrebno. Oni su važan dio stručnog sustava podrške djeci, mladima i obiteljima. Kroz edukaciju, mentorstvo i kontinuiranu podršku razvijaju kompetencije koje im omogućuju da budu kvalitetna podrška korisnicima, ali i da sami rastu kroz iskustvo volontiranja.

Aktivnosti se provode u sklopu programa “Volonterski centar – Igrini volonteri”, financiranog od strane Ministarstva rada, mirovisnkoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Sadržaj objave u isključivoj je odgovornosti Udruge Igra i ni pod kojim uvjetima se ne može smatrati kao odraz stajališta Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Izvori: Jenkinson i sur. (2013); Deci i Ryan (2000). 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *